Deuteronomy 18

1Sveštenici Leviti i sve pleme Levijevo da nemaju dijela ni našljedstva s ostalijem sinovima Izrailjevijem; neka jedu ognjene žrtve Gospodnje i njegovo našljedstvo. 2Našljedstva dakle da nemaju među braćom svojom: Gospod je našljedstvo njihovo, kao što im je kazao.

3Ali ovo da pripada sveštenicima od naroda, od onijeh koji prinesu žrtvu, bilo vola ili jagnje: da se daje svešteniku pleće i obje vilice i želudac. 4Prvine od žita svojega, od vina svojega i od ulja svojega, i prvine od vune s ovaca svojih podaj mu. 5Jer njega izabra Gospod Bog tvoj između svijeh plemena tvojih da stoji i služi u ime Gospodnje on i sinovi njegovi dovijeka.

6I kad dođe koji Levit iz kojega god mjesta tvojega iz svega Izrailja, gdje nastava, kad dođe po želji duše svoje u mjesto koje izbere Gospod, 7Neka služi u ime Gospoda Boga svojega kao i druga braća njegova Leviti, koji ondje stoje pred Gospodom. 8Neka jedu jednak dio, osim onoga što bi koji prodao u porodici otaca svojih.

9Kad uđeš u zemlju koju ti Gospod Bog tvoj daje, ne uči se činiti gadna djela onijeh naroda. 10Neka se ne nađe u tebe koji bi vodio sina svojega ili kćer svoju kroz oganj, ni vračar, ni koji gata po zvijezdama, ni koji gata po pticama, ni uročnik, 11Ni bajač, ni koji se dogovara sa zlijem duhovima, ni opsjenar, ni koji pita mrtve.

12Jer je gad pred Gospodom ko god tako čini, i za take gadove tjera te narode Gospod Bog tvoj ispred tebe. 13Drži se sasvijem Gospoda Boga svojega. 14Jer ti narodi koje ćeš naslijediti, slušaju gatare i vračare; a tebi to ne dopušta Gospod Bog tvoj.

15Proroka isred tebe, između braće tvoje, kao što sam ja, podignuće ti Gospod Bog tvoj; njega slušajte, 16Po svemu kako si iskao od Gospoda Boga svojega na Horivu na dan sabora svojega govoreći: da više ne čujem glasa Gospoda Boga svojega i da više ne gledam ognja toga velikoga, da ne poginem.

17Zato mi reče Gospod: dobro rekoše što rekoše. 18Proroka ću im podignuti između braće njihove, kao što si ti, i metnuću riječi svoje u usta njegova, i kazivaće im sve što mu zapovjedim. 19A ko god ne bi poslušao riječi mojih, koje će govoriti u moje ime, od toga ću ja tražiti.

20Ali prorok koji bi se usudio govoriti što u moje ime što mu ja ne zapovijedim da govori, ili koji bi govorio u ime drugih bogova, taki prorok da se pogubi. 21Ako li rečeš u srcu svojem: kako ćemo poznati riječ koje nije Gospod rekao?

Što bi prorok rekao u ime Gospodnje, pa se ne zbude i ne navrši se, to je riječ koje nije rekao Gospod; nego je iz oholosti rekao onaj prorok, ne boj ga se.

22